U restoranu Noel, u kojem ste bili chef i suvlasnik, zaslužili ste i dobili najveće međunarodno priznanje, Michelinovu zvjezdicu. Kakav je to osjećaj?

Koliko god je to pritisak i jedna određena vrsta tereta na leđa, osjećao sam se ponosno – na sebe i na svoj tim… Veliko. Krv, suze i znoj, to što si dao cijelog sebe u svoj posao – to onda dobije svoju potvrdu, daje ti smisao. To je kruna tvog rada. Poseban je osjećaj. Nešto zbilja jako jako veliko.

Koji je bio vaš profesionalni put – ljudi i mjesta koji su vas obilježili?

Školu sam završio sa 17 godina i odmah nakon toga dobio priliku raditi u Austriji. Tamo sam se zadržao desetak godina, uglavnom na tromeđi Austrije, Njemačke i Švicarske, točnije na Bodenskom jezeru. Bilo je jako puno hotela i restorana koje sam obišao. Recimo – mjesto Lech am Arlberg, jedan jako poseban hotel s pet zvjezdica, zove se Gasthof Post – tamo sam najviše naučio, i najluđe stvari. Ali od početka sam učio, čak i u onim nekim no name rastoranima gdje se radilo loše – pa utvrdiš što ne bi trebalo raditi. To mi je bilo jako bitno iskustvo, za karijeru i za dalje. Cijeli taj put u Austriji, od početka do kraja, bio je moja škola i to me dovelo do ovoga gdje sam sad.

Što kuhate kad ne kuhate profesionalno?

Kad ne kuham profesionalno, jako rijetko kuham jer kuha moja supruga, a kuha super. A kad ja kuham da nema veze s poslom, najčešće sam na roštilju, a znam napraviti i fini slavonski čobanac.

Svoju budućnost vidim u kuhinji, u podizanju kvalitete gastronomske ponude Slavonije i u prenošenju znanja i strasti na mlađe generacije.

Kako vidite svoju budućnost?

U kuhinji, gdje drugdje.(smije se) Ali vidim se i u podizanju kvalitete moje Slavonije, gdje sam odrastao i gdje jesam, a gdje je sve malo zapostavljeno, i gastronomija i običaji, sve to treba dići na jedan viši nivo. I naravno, želim prenositi svoju strast i svoje znanje na mlade naraštaje. Tako da napravimo nešto s ljudima koji će biti perspektivni, za svoju zemlju, a ne samo vani.

Prepoznali ste vrhunski segment Podravkinih craft proizvoda kao proizvod odlične vrijednosti s kojim se možete baviti. Gdje sve vidite potencijal u vašoj suradnji?

Potencijal Podravkinih craft proizvoda koje sam kušao je ogroman. Prvi zadatak – razbiti neke predrasude koji postoje u širokim masama: da je to uvijek kemija, umjetne boje i pojačivači okusa. Ja skupa s njima radim na njihovom segmentu craft proizvoda i cilj nam je napraviti proizvod koji će dovesti u konstantu kvalitetu hotelske ponude koja je trenutno vrlo klimava, prema ocjenama turista. Govorim o velikim hotelskim lancima. Tu nam treba konstanta kvalitete, a to je vrlo lako izvedivo s ovim proizvodima koje Podravka sada radi. Svatko od ovakvog proizvoda za malo vremena može napraviti sjajno jelo i složiti prekrasan tanjur.

Potencijal Podravkinih craft proizvoda je ogroman. Radim s Podravkom na tom segmentu i cilj nam je napraviti proizvod koji će dovesti u konstantu kvalitetu hotelske ponude koje je trenutno vrlo klimava.

Vaš omiljeni komad mesa je…

Nemam jedan omiljeni komad, omiljeni cut ni omiljenu tehniku. Općenito volim meso, obožavam ga – volim se s njim igrati, kuhati, istraživati nove tehnike… Ako baš moram nešto izdvojiti, onda svinjetina. Svinjetina mi je broj jedan. Nakon toga sve ostalo.

Pet namirnica koje uvijek morate imati u frižideru?

Ništa specijalno, neka klasika: uvijek domaći sok od rajčice, nekakav dobar komad sira, paštetu obavezno imam u frižideru, to volim jesti. Par piva (smije se). Svježa jaja. I kečap zbog klinaca.

Savjet koji biste dali svim ljubiteljima mesa?

Jednostavno – isprobavajte, volite, jedite i uživajte.